Ovo sigurno niste znali o kafanama u Beogradu

Postoji priča da je prva kafana u Evropi, bila upravo u Beogradu. Pre Beča i pre Pariza. Dragan Perić, autor više knjiga i odlični poznavalac starog Beograda, kaže da za to danas nemamo nijedan dokaz. Ali lepo zvuči, zar ne?

‘’Prva kafana u Beogradu bila je sigurno u turskom delu varoš, na mestu današnjeg Studentskog parka. Tu je bilo tursko groblje, turska policija,tu je bilo sedište civilnog dela varoši, jer beogradska tvrđava je bio vojni deo grada. Sigurno je tokom vladavine Stefana Lazarevića bilo kafana. U XIX veku u Beogradu je već bilo puno kafana, neki kažu 1 na 50 stanovnika. Ljudi su morali da se druže. Nisu se posećivali ljudi po kućama tek tako, kao danas. Samo rođaci su se posećivali bez povoda i bez najave. Išlo se nekome u kuću za slavu, svadbu, sahranu, za neke velike povode. Ako je čovek zanatlija, primao je prijatelje u svojoj radnji. Ali državni službenici nisu mogli da se posećuju na poslu. Ljudi koji su živeli privatno nisu imali gde da primaju goste. U tim sobicama koje su rentirali, bilo je mesta tek za krevet i sto, nije bilo ni ormana, stvari su se držale u sanduku. Ljudi često kažu da su u kafanu išli pijanci. Nije istina, u kafanu su išli oni koji su imali pare. Bilo je onih koji su išli samo na kafu, jer je bila najjeftinija, pa su dodavali vodu, da bi sedeli što duže.

U Beogradu nije bilo isto tada ići u kafanu i sada. To je bio drugi način života. Tad niste imali električni šporet. Da vam neko bane na kafu, leti na + 40 stepeni, da bi skuvali kafu, morate da raspalite vatru, odnosno šporet, pa da ispržite kafu, jer se kupovala sirova. Pa onda mesingani mlin, da se samelje, pa dok se ugreje voda, presedne i kafa i sve. Beogradske kafane su imale petrolejske primuse koji imaju 2 litre petroleja ili manga a vi kod kuće ne održavate manga (kao kineski vok na nogarama, na kojem je ćumur gde se napravi žar). I džezva se u kafani samo ušuška u žar. Kafane su stalno imale naloženu vatru i vrelu vodu.

Oko 1840. pojavljuju se ćevapi. U Beograd ih je doneo Rampa iz Leskovca. Ukazom kneza Miloša je proglašeno da su najbolji ćevapi kod Rampe Leskovčanina. Njegova ćevabžinica se nalazila pored hotela Makedonija (danas se na mestu hotela Makedonija nalazi KFC na Studentskom trgu). Knez Miloš nije odlazio u kafane, ali svi viđeniji ljudi tog vremena jesu. Intelektualna elita nije izlazila iz kafane. Kafana je ostala najbolja srpska institucija. Bio je jedan Holanđanin koji je napisao da Beograd po danu i nije nešto, obična palanka, selendra ali uveče kada je išao da sluša u kafani Sofku, sa sve violinama i defom (instrument sličan dajrama), zaljubio se u Beograd, iako nije razumeo ni reč, odnosno nijedan tekst pesama koje je pevala. Bilo je puno kafana u Beogradu u XIX veku. Današnja Gračanička ulica je imala 17 kuća i 31 kafanu. Tada se ova ulica zvala Šarene Mejane. Žene nisu u to vreme odlazile u kafanu. Čak i ćerka gazde kafane nije dolazila u kafanu, to prosto nije bilo moralno. Žene nisu ni radile u kafanama.

kafane u beogradu

Legendarna kafana ‘’Dardaneli’’ u Beogradu, postojala je preko 70 godina, da bi tek poslednjih 20 godina, bila to što jeste, kultna. A prvih pola veka su stolove, što bi rekao Nušić, glancali laktovima patroldžije i retki zalutali sa Velike pijace. ‘’Od književnika ja sam zapazio još Đuru Jakšića kod „Dardanela“. Inače, Glišić bi vrlo često prelazio iz svoje male dramaturške ćelije, te pio kafu ovde. Tako isto tu su stalni gosti bili Brzak, Vlada Jovanović, Sremac, Dragutin Ilić, a Janko i Vojislav, kao i docnije Mitrović i Domanović, kao da nisu nikad ni micali odatle. Mogao si ih tu u svako doba dana i noći naći. ‘’ pisao je Nušić.

Vojislav Ilić je na stolu kod „Dardanela“ napisao za Jovićev dečji list mnoge pesme, pa i onu poznatu svetosavsku pesmu „Ko to tako pozno lupa?“. Sto u ćošku u ovoj kafani bio je redakcija novina ’’Zrak’’, Milana Pavlovića.

Ova beogradska kafana je opstala je sve do poslednje nedelje maja 1901. godine. Par dana pre nego što će se porušiti, gosti su doveli fotografa da slika kafanu. Nekoliko generacija se okupilo da se oprosti od kafane, kao od čoveka.

kafane u beogradu

Rušenje kafane „Dardaneli“ je bio tužan događaj u Beogradu. I novine su zabeležile rušenje, kao jedan od bitnih događaja iz života Beograda. Danas se, na mestu gde je bila ova kafana, nalazi Narodni muzej.

kafana u beogradu
Kafanu čine ljudi, ne čine zidovi. Nju čine gosti.

Gosti dolaze u kafanu godinama a niko ne zna zašto. Često gosti idu za kelnerom. Dušu kafane čini i vlasnik. Kafanu ‘’Ujedinjenje’’ na Velikoj pijaci, držao je čuveni Cvetko Rajović . On je dao silne pare da napravi bečku kafanu u Beogradu. Ali džabe kad su tu dolazili pijačari. Intelektualna elita je išla u kafanu ‘’Dardaneli’’. I tačno se znalo ko ide u koju kafanu. [note size=“e.g. default, small“]Kafana je jedna od retkih institucija u Srbiji, koja vekovima ostaje središte dešavanja u Srbiji.‘’ [/note]

Naš sagovornik je na svom sajtu, koji se bavi starim Beogradom, napisao:

Bog je prvo stvorio Beograd, pa kafanu, pa tek onda, nakon što se napio kao smuk -Srbe, a kada se otreznio, pokušao je da ispravi stvar tako što je stvorio amebe i sve dalje redom.

Nekretnine u Beogradu na sajtu 4zida.rs.

Podeli ovaj tekst: